Preminuo je pjevač čije su se ploče prodavale u milijunima... Njegove hitove znala je cijela Jugoslavija
Odlazak velikog imena jugoslavenske glazbe: Slavko Perović preminuo u 93. godini, iza njega ostale pjesme koje svi pamte...
Vijest koja je rastužila ljubitelje stare zabavne glazbe stigla je iz Beograda. Slavko Perović, pjevač koji je tijekom šezdesetih godina bio među najpoznatijim imenima na prostoru bivše Jugoslavije, preminuo je u 93. godini. Obitelj je potvrdila tužnu vijest, dok informacije o posljednjem ispraćaju zasad nisu poznate.
Perović je rođen 5. lipnja 1934. u beogradskom naselju Čubura. Njegove najranije godine obilježile su ratne okolnosti. Njegov otac, časnik vojske Kraljevine Jugoslavije, tijekom Drugog svjetskog rata završio je u njemačkom zarobljeništvu. Obitelj se kasnije preselila u Sarajevo, gdje je Slavko između 1945. i 1951. godine proveo dio mladosti.
Upravo će Sarajevo imati posebno mjesto u njegovom životu. Pohađao je glazbenu školu, svirao violinu, a često je odlazio i u kazalište. Ondje se rodila njegova velika ljubav prema operi, iako tada još nitko nije mogao znati kamo će ga život odvesti.
Mogao je postati nešto sasvim drugo...
Glazba mu u početku nije bila jedini mogući životni put. Studirao je medicinu, apsolvirao jugoslavensku književnost i srpski jezik, a uz violinu je učio i solo pjevanje. Ipak, na kraju je odlučio slijediti ono što ga je najviše privlačilo – glazbu.
Jedno od njegovih prvih značajnijih iskustava bilo je pjevanje u Kulturno-umjetničkom društvu "Ivo Lola Ribar". Nekoliko godina kasnije napravio je i veliki korak koji će promijeniti njegov život.
Godine 1962. snimio je svoju prvu ploču.
A onda je uslijedilo razdoblje koje će ga pretvoriti u veliko glazbeno ime.
Šezdesete su bile njegove godine. Posebno se istaknuo u tadašnjem valu meksičke glazbe koji je osvojio publiku diljem Jugoslavije. Sam Perović jednom je otkrio da je njegov prvi veliki hit bila pjesma "Čaša gorkih suza", dok je film "Jedan dan života" imao posebno važnu ulogu u njegovoj karijeri.
Meksička pjesma iz filma toliko ga je oduševila da je za nju napisao tekst. Nakon velikog uspjeha odlučio je nastaviti snimati pjesme meksičkog ugođaja.
Hitovi su se samo nizali...
Publika diljem tadašnje države pjevala je njegove pjesme. Među naslovima koji su ostali posebno upamćeni bili su "Mama Huanita", "Pesma majci", "Ja prodajem crne oči", "Jedan dan života", "Čaša gorkih suza", "Ja pustolov", "Ja Ćavela" i "U ranu zoru".
Tijekom karijere snimao je i duete s Nikolom Karovićem te legendarnom Silvanom Armenulić.
Koliko je Perović tada bio popularan možda najbolje govori podatak o prodaji njegovih ploča. Izdanja Jugotona dosezala su milijunske naklade, a 1969. godine dobio je "Zlatnu pticu Jugotona" za milijun prodanih ploča.
Njegove najuspješnije godine kasnije su sačuvane i na dvostrukom izdanju Croatia Recordsa, koje je sadržavalo 56 originalnih snimaka nastalih između 1963. i 1969. godine.
Bio je i jedno od televizijskih lica svoga vremena
Perovićev trag nije ostao samo u glazbenim trgovinama i na gramofonskim pločama. Bio je među pionirima glazbenih programa Televizije Beograd, koja je s emitiranjem počela 1958. godine.
Već 1962. godine pojavljivao se sa svojim triom u popularnoj emisiji "Sredom u šest", koju je vodila Beba Lončar. Gledatelji su ga mogli vidjeti i u emisijama "Kod zlatnog konja" te "Od srca srcu".
Nastupao je i na velikim festivalima poput Splita, Opatije i Beogradskog proleća.
Iako će ga mnogi najviše pamtiti po meksičkim melodijama, njegov repertoar bio je mnogo širi. Pjevao je zabavne i starogradske pjesme, romanse, grčke pjesme, šansone i napolitanske melodije. Izvodio je i stare srpske zapise te djela skladatelja poput Kornelija Stankovića i Isidora Bajića.
Njegova tadašnja popularnost danas je teško zamisliva. U jednom od rijetkih velikih intervjua prisjetio se kako su žene znale vrištati kada bi ga ugledale na ulici, dok su se njegove ploče prodavale u nakladama koje su za mnoge izvođače bile nedostižne.
A iza reflektora čekala ga je ljubavna priča koja je trajala desetljećima...
Godine 1968. Perović je u Boki kotorskoj upoznao Dragicu. Susret je bio sasvim slučajan. Nakon povratka sa Splitskog festivala ponudio joj je prijevoz do kuće.
Nitko tada nije mogao znati da će obična vožnja prerasti u ljubavnu priču.
Nekoliko mjeseci nakon upoznavanja Slavko i Dragica su se vjenčali.
Godinama kasnije Perović je govorio kako je upravo Dragica bila žena koja je obilježila njegov život. Zajedno su dobili kćer Sandru Perović, koja je kasnije izgradila vlastitu karijeru u medijima. Postala je novinarka, filmska kritičarka i urednica Zabavnog programa Radio-televizije Srbije.
Glazba je, očekivano, bila važan dio njihovog obiteljskog života. Perović je pričao da su i njegova supruga i kći odlično pjevale te da se u njihovu domu često zajednički pjevalo.
Za Sandru je govorio da je još kao djevojčica voljela uzeti mikrofon i imitirati televizijske voditeljice. Njezin kasniji profesionalni put zato ga nije iznenadio.
Danas iza Slavka Perovića ostaju desetljeća karijere, brojne snimke, televizijski nastupi i pjesme koje su obilježile jedno posebno razdoblje jugoslavenske zabavne glazbe.
Od meksičkih melodija koje su ga vinule među zvijezde, preko milijunskih naklada pa sve do televizijskih ekrana – njegovo ime ostalo je povezano sa zlatnim godinama glazbe šezdesetih.